Nesto novo
Sve je novo. Lazov cuva Izdajicu zakopanu na lijepom mjestu. Svi smo dobro. Ja sam najbolje. Ali mi jebeno nedostaje.
Come inside, see my mind in kaleidoscope...
Sve je novo. Lazov cuva Izdajicu zakopanu na lijepom mjestu. Svi smo dobro. Ja sam najbolje. Ali mi jebeno nedostaje.
Novi Bolek i Lolek! Imam zelju da djeca jednog dana gledaju crtic u kojem ce lezbejka i peder da budu glavni likovi i koji ce ih ucit o ljubavi i miru i svim tim baby-roze i mekanim stvarima. Crtic u kojem ce se mala Lezbejluk i mali Pederluk poljubit i skontat da im to ne odgovara i onda ce mala Lezbejluk poljubit curicu i mali Pederluk muskarca i svi ce biti sretni i zadavoljni. I drzat ce se za ruke i skakutat u usporenom snimku po nekoj prelijepoj livadi dok u pozadini svira lagana muzika i vjetric puse...hah...
Ne, nisam napusena...samo sam gay. :)
1. Preuzimam tacke 1, 2, 4 i 6 od Sylvije.
2. Blizanac/ Lav - idem iz jednog ekstrema u drugi.
3. Vegeterijanka. Ponosna Vegeterijanka.
4. Ovisna o filmovima, crticima i anime.
5. Star Trek fan! Sa 6 godina sam se zaljubila u Mr. Spock-a i jos uvijek ga volim! :)
6. Pricam sa ljudima u glavi kad sam sama.
7. Kad porastem snimat cu filmove i 'Mihael' ce mi donijet veliku slavu!! (ukoliko Sylvia bude cuvala duh) :)
Emocija. Jedna velika emocija koja me pratila tokom citave price. Pocela sam citat u busu i nastavila kod kuce kad su svi legli i kad sam bila sigurna da imam svoj mir. Jedva sam cekala!! Razrada likova, tempo desavanja...uzivala sam u svakoj rijeci! Likovi koji su mi u glavi vec postali realni i koje sam sigurna da cu vidjat dok sama sa slusalicama u usima budem prolazila kroz Tuzlu jer mogu zamislit svaku ulicu, svaku zgradu iz price. Sto me jos vise uplelo u sva dogadjanja. Tragican, depresivan, slomljen lik i njegov spasitelj koji sam ima svoje crne tacke, luda bezbrizna emo pojava, roditelji izgubljeni u prevodu, nasilje, izgubljenost, pronalazenje, ljubav...Sylvia, sta si mi uradila? Mihael je Loveless u Tuzli! Mihael je novi svijet u mojoj glavi! Mihael je obsesija! Mihael me bacio u trans! Kako sad da spavam?
Poslusat cu sto kazu lyrics jedne od mojih omiljenih pjesama:
'To rearrange all these thoughts in a moment is suicide'
i prepustit cu se transu i besanoj noci i vratit u svijet koji trnutno vlada mojim mislima! Sretna sam! :)
Sinoc dok sam bila na netu pogleda na sto kad ono tu knjiga 'The Collected Works of Oscar Wilde' u kojoj je cd-om 'Greatest Hits od Spice Girls-a' obiljezena moja omiljena pjesma, koju sam ranije taj dan citala, a na kjizi crne gumene narukvice...bas mi je cudno bilo gledat tu kombinaciju...nasmjesi se i skonta da je taj mix tako ja :D
Citajuci, po ko zna koji put (od sinoc) , pjesmu ''Kartografija'' na gayart-ovom blogu, sjeti se kako sam ja znala da crtam mapu svoje duse po ruci,stomaku, suzama u ocima i samo sam ja duboko citala dusu svoju. Sad su samo ponegdje ostali blijedi tragovi koje samo ja vidim. Moj svijet se vrti samo oko mene jer nedam nikom da udje. Bjezim. Godinama sam vec u bijegu, ali nisam dovoljno jaka da pretrpim bol. Nije me jos niko zaustavio, zgrabio i zavezao za sebe. Tako opravdavam svoje bjezanje.
Jos jedna pjesma koju sam imala obicaj da citam iz dana u dan bezbroj puta objasnjavajucu njome samu sebi:
Apologia
Is it thy will that I should wax and wane,
Barter my cloth of gold for hodden grey,
And at thy pleasure weave that web of pain
Whose brightest threads are each a wasted day?
Is it thy will—Love that I love so well—
That my Soul's House should be a tortured spot
Wherein, like evil paramours, must dwell
The quenchless flame, the worm that dieth not?
Nay, if it be thy will I shall endure,
And sell ambition at the common mart,
And let dull failure be my vestiture,
And sorrow dig its grave within my heart.
Perchance it may be better so—at least
I have not made my heart a heart of stone,
Nor starved my boyhood of its goodly feast,
Nor walked where Beauty is a thing unknown.
Many a man hath done so; sought to fence
In straitened bonds the soul that should be free,
Trodden the dusty road of common sense,
While all the forest sang of liberty,
Not marking how the spotted hawk in flight
Passed on wide pinion through the lofty air,
To where the steep untrodden mountain height
Caught the last tresses of the Sun God's hair.
Or how the little flower he trod upon,
The daisy, that white-feathered shield of gold,
Followed with wistful eyes the wandering sun
Content if once its leaves were aureoled.
But surely it is something to have been
The best belovèd for a little while,
To have walked hand in hand with Love, and seen
His purple wings flit once across thy smile.
Ay! though the gorgèd asp of passion feed
On my boy's heart, yet have I burst the bars,
Stood face to face with Beauty, known indeed
The Love which moves the Sun and all the stars!
Oscar Wilde (naravno :)
''Hollow Bones''
By Halou
I understand the principle
Wrapped it up inside my skull
I just cannot seem to make it real
Downward stroke, back and up
Downward stroke, back and up
And even without hollow bones
And burdened down by all these clothes
Against the forces of the Earth
I swear that I will make it real
And when we go
Take nothing with us
Southerly
And when it’s cold
Then they will miss us
Southerly
I have intellectualized
Looked at this from every side
I just cannot seem to make it fly
Downward stroke, back and up
Downward stroke, back and up
Hush, pretty bird, don't you know you can't sing?
Whoosh, little bird gonna take to the sky
Ne znam sta da radim ovde...